Kroz svoj rad bavile su se posebno razdobljem vladavine kralja Tvrtka I Kotromanića, istražujući kako su izgledali odjevni predmeti, kakvi su se materijali koristili i koji su simboli krasili tadašnje tkanine.
Učenice su svoj trud i kreativnost pretočile u pano i pisani rad (skraćenu verziju teksta šaljemo u prilogu), koji na zanimljiv način spaja historiju i modu.
Uz Vaše odobrenje, ovu priču bismo rado objavili na stranici škole, kao primjer kako učenici povezuju različite oblasti kroz istraživački rad i kreativno izražavanje.
U izradi i istraživanju učestvovale su:
Mandalović Nermina, Podgorčević Aldijana, Mehić Sara, Dobrnjić Senada i Subašić Asmira.
Od 12. stoljeća moguće je preciznije pratiti gospodarska i kulturno-društvena kretanja u srednjovjekovnoj Bosni, što je rezultat pojave kancelarija, organiziranije vlasti te sve češćih dodira s istočnojadranskom obalom, ponajprije s Dubrovnikom. Sačuvane vijesti uglavnom se odnose na povlaštene slojeve – feudalce, ali nam i one mogu poslužiti za rekonstrukciju zbivanja, gospodarskog napretka te promjena ili kontinuiteta u uporabi odjeće i nakita u životu čovjeka srednjovjekovne Bosne.
Kao vrijedan izvor za prikaz nošnje i odjevnih navika toga vremena mogu nam poslužiti i reljefni prikazi na srednjovjekovnim bosanskim spomenicima – stećcima. Na scenama viteških turnira, primjerice u Radimlji kod Stoca, žena je prikazana u zvonastoj haljini čija je forma uprošćena; ipak se u njoj prepoznaje vrsta suknje (fr. souquenie), vjerojatno slavenskog podrijetla. Viši feudalci bili su pod snažnim utjecajem Zapada, dok su širi slojevi plemstva uglavnom ostajali vjerni narodnim tradicijama, pa se njihova odjeća razlikovala od nošnje seljaka ponajprije po ljepoti izrade i bogatstvu ukrašavanja. Žene iz nižih slojeva nosile su haljine stegnute u struku, koje nisu dopirale do zemlje. Posebnu ulogu imao je pojas koji, osim praktične, ima i ukrasnu svrhu, a najvjerojatnije potječe iz ranijih vremena.
Gospodarskim napretkom srednjovjekovne bosanske države od 14. stoljeća dolazi do razvoja trgovinske razmjene, ponajviše s Dubrovnikom, preko kojega se u Bosnu uvoze razne vrste tkanina. U zemlju su pristizale skupocjene talijanske tkanine, pamuk, svila i druge vrste materijala koji nisu bili domaćeg podrijetla. Trgovanjem tkaninama u Bosnu su prodirali i kulturni utjecaji srednje i zapadne Europe – u arhitekturi, skulpturi, umjetničkom zanatstvu i stilu odijevanja bogatijih trgovaca i zanatlija.
Osim sirovina koje su se uvozile, iz Bosne su se izvozile prerađevine od vune, grube domaće tkanine i pokrivači (rassa i schiavine), po kojima se prepoznavalo njihovo bosansko podrijetlo. Ti su proizvodi stizali u Veneciju, Ankonu, Rim i druge gradove. Tkanina je u to vrijeme bila vrijedan predmet trgovinske razmjene, ali i statusni simbol, te nije rijedak slučaj da se darivala. O važnosti trgovine tkaninama svjedoči i činjenica da su Dubrovčani razvijali vlastitu proizvodnju tkanina namijenjenih izvozu, prvenstveno dubrovačkom zaleđu.
Zabilježeno je više primjera poklanjanja skupocjenih tkanina bosanskim vladarima i feudalnoj gospodi. Tako su Dubrovčani poklonili Stjepanu II. mletačke tkanine, a mladoj kraljici Doroteji Gorjanskoj jednu peču grimizne svile rađene u tehnici pliša, jednu peču aleksandrijske svile izrađene u tehnici velura te četiri smotka krzna od sure vjeverice. Osim evidencije odjevnih predmeta prilikom poklanjanja, o izgledu i materijalima nošnje viših slojeva svjedoče i oporuke.
U oporuci kraljice Katarine iz 1478. godine, među ostalim, spominje se i njezin kraljevski plašt od pozlaćenog sukna, koji je ostavila jednoj crkvi u Rimu. Jelena, supruga Sandalja Hranića, pohranila je 1440. godine u Kotoru dvije haljine od crvenog velura postavljene hermelinom: jedna je bila ukrašena biserom i nije imala rukave, dok je druga imala zlatom izvezene rukave.
Premda burgundska moda u velikoj mjeri određuje stil odijevanja u 15. stoljeću, pojavom specifičnog bosanskog stila (al modo de Bosnia), uz uporabu skupocjenih tkanina iz Italije, turske svile, srebrnih pojaseva, kolajni od zlata s dragim kamenjem te oružja okovanog plemenitim metalima, izgled bosanskih plemića djelomično se izdvaja od tipičnog gotičkog načina odijevanja koji je tada vladao u Budimu i srednjoj Europi.
Izvor: Slaven Tadić, Izlaganje sa znanstvenog skupa – Nakit i nošnja žena u srednjovjekovnoj Bosni
