Naša profesorica, koju smo vam ranije predstavili — Tamara Zakomac — ima poseban dar za pisanje poezije i emotivnih sastava.
Ovoga puta, povodom tragičnog požara u Domu penzionera u Tuzli, Tamara se oglasila dirljivim djelom koje je posvetila nedužnim žrtvama ovog događaja.
Svojim riječima i osjećajima još jednom je pokazala koliko snaga riječi može dotaknuti dušu i podsjetiti nas na važnost suosjećanja i ljudskosti.
Crni novembar 2025.
Gorko je počeo novembar
za nas...
tragično i bolno
završio za vas...
naši najmiliji,
naši najranjiviji,
naši najostavljeniji,
naši... u mnogo čemu
zaboravljeni.
Naši penzioneri.
Zar da vam se
ovaj užas desi,
pa da se svi sjete
na kojoj ste adresi?!
Nikad ništa tražili,
svaku lijepu riječ uvažili,
za malo dobrote zahvalni bili,
a sad vas nema,
naši mili.
Možda je kasno
da kažemo glasno
šta ste nam značili,
kakvom ste dobrotom zračili,
sa kakvim se sve
brigama nosili
i sve to dostojanstveno podnosili.
Možda je kasno
da pustimo glas,
sada je vrijeme
za suze...
životi koje vatra uze
zaboravljeni biti neće!
Uz fatihu i svijeće
neka vam je od nas
lak posljednji put
koji ćete preći...
i vječni rahmet i slava.
U srcima širom Bosne
ostaje tuga neutješna,
duboka... duboka...
kao pučina plava.